NEKOLIKO VAŽNIH REFERENTNIH TOČAKA IZ ŽIVOTA VINKA SINDIČIĆA
Rođen je 29. rujna 1943. u Staroj Baški, Krk, Hrvatska. U rodnoj Staroj Baški apsolvirao je osmogodišnju (8.) osnovnu školu.
U prestižnoj оpatijskoj školi za hotelijerstvo, u specijaliziranom Odjelu brodarskog smjera, posebno osmišljenog za brodarsku tvrtku Jadroliniju iz Rijeke, diplomirao je s odličnim uspjehom, kao jedan od najboljih.
Nakon napuštanja ovog pomorsko-ugostiteljskog posla, tijekom ožujka 1964. godine otputovao je u Italiju, Tirano, pokrajinu Sondrio, u namjeri da se vjenča s jednom talijanskom djevojkom. Odlučuje ne vjenčati se. Vraća se kući u rodnu domovinu. Kako bi izbjegao služenje dvogodišnje obvezne vojne službe u Jugoslavenskoj Narodnoj Armiji, tijekom rujna 1964. godine, morskim putem, brodom Partizanka, iz Zadra preko Venecije, bježi u inozemstvo. Dana 24. prosinca 1964. godine, s osobnom iskaznicom svog prijatelja, talijanskog kuhara iz Milana, putuje u Frankfurt na Majni, Saveznu Republiku Njemačku.
Tijekom svibnja 1965. godine, na poziv dr. Branka Jelića, putuje u enklavu Zapadnog Berlina, okupiranu od strane Amerikanca, Engleza i Francuza. Surađujući s dr. Brankom Jelićem postaje politički angažiran, najprije u SR Njemačkoj, a potom diljem svijeta. Osim toga piše, uređuje i objavljuje novine, biltene, knjige i druge vrste političkog propagandnog materijala. Iz enklave Zapadnog Berlina u listopadu 1968. seli u Stuttgart, gdje nastavlja s političkim aktivnostima na jednoj drugoj razini.
Konačno, u rujnu 1972. godine političke okolnosti prisiljavaju ga da ostane u Rijeci, Republici Hrvatskoj, u to vrijeme Federativnom entitetu SFR Jugoslavije. Tijekom 1975. godine Anton Kolendić, Šef Jugoslavenske Vojne Misije u Zapadnom Berlinu, piše knjigu pod naslovom “Iza jednog atentata”, izopačenu činjeničnu dogodovštinu u Zapadnom Berlinu, u kojoj ga opisuje kao važnu političku osobu suprostavljenu jugoslavenskom komunističkom sustavu. Predgovor toj knjizi napisao je Igor Mandić, svojevrsni ideolog jugoslavenske komunističke zbilje.
Nakon toga diplomiro je ekonomiju i strane jezike. U SFR Jugoslaviji postaje vrlo uspješan u nekoliko segmenata poslovanja, što je predstavljalo problem za komunističku državno-plansku ekonomiju. Tijekom godina različitih aktivnosti naučio je govoriti osam (8) stranih jezika, od kojih s pet (5) vlada savršeno.
U listopadu 1988. godine, u svojstvu hrvatske državne misije bez povratka, putuje u Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske. Tijekom travnja/svibnja 1989. godine na izmišljenim i namještenim dokazima, u Dunfermlineu, u Škotskoj, protiv njega bio je proveden kazneni postupak u najboljoj staljinističkoj maniri. Škotski sud verbalno ga je osudio na petnaest (15) godina zatvora zbog pokušaja ubojstva hrvatskog emigranta Nikole Štedula. Atentat se nikada nije dogodio. Sukladno zakonu, puni rok od deset (10) godina ove kazne, služio je djelomično u zatvoru Njezinog Veličanstva u Edinburghu, a zatim ostatak u zatvoru Perth u Škotskoj.
U međuvremenu britanski Establishment snimio je film o tom legendarnom navodnom atentatu, prikazujući ga pogrešno i lažno, najprije kao majora, a zatim pukovnika jugoslavenske Službe Državne Sigurnosti. U toj službi nisu postojali vojni činovi!
U studenom 1998. godine na svoj vlastiti zahtjev izručen je Republici Hrvatskoj kako bi se suočio s još jednom izmišljenom optužbom za ubojstvo Brune Bušića u Parizu u listopadu 1978. godine. Nakon više od godinu dana pritvora u Remetincu u Zagrebu, Okružni sud u Zagrebu oslobodio ga je ove lažne optužbe.
Uredništvo